Koliko toplotna pumpa stvarno troši?
Koliko toplotna pumpa stvarno troši?
26. decembar 2025.
Zahvaljujemo se svim prozjumerima koji su podelili svoje podatke o proizvodnji solarnih elektrana i što svojim iskustvom doprinose razumevanju i unapređenju korišćenja solarne energije u domaćinstvima.
Autori: Ivana Jovčić i Vladan Šćekić
Koliko troši toplotna pumpa i da li se prelazak na ovakav sistem grejanja zaista isplati, pitanja su koja se najčešće postavljaju kada domaćinstvo razmišlja o napuštanju fosilnih goriva.
Iako se o toplotnim pumpama često govori kao o „najefikasnijem rešenju“, stvarni rezultati zavise od brojnih faktora: izolacije objekta, navika, spoljne temperature i podešavanja sistema.
Da li je prelazak na ovaj sistem grejanja opravdan i u praksi, a ne samo na papiru?
Da bismo dobili jasan odgovor, pratili smo rad jedne toplotne pumpe tokom osam meseci grejne sezone, od oktobra 2024. do maja 2025. godine, u porodičnoj kući u Beogradu, u Grockoj.
Ako razmišljate o prelasku na toplotnu pumpu, podaci koji slede pomoći će vam da steknete realniju sliku o njenoj efikasnosti i isplativosti.
Informacije o domaćinstvu
Analizirano domaćinstvo nalazi se u Grockoj, u porodičnoj kući površine približno 150 m², izgrađenoj sredinom sedamdesetih godina prošlog veka. Kuća je imala “svoju istoriju” pre energetske rekonstrukcije: karakteristične prozore i vrata iz vremena kada je građena, bez savremene termoizolacije i sa krovom koji nije bio pripremljen da zadrži toplotu u današnjem kontekstu energetske efikasnosti.
Međutim, u 2022. godini sprovedena je ozbiljna rekonstrukcija. Prozori i balkonska vrata su zamenjeni PVC stolarijom sa troslojnim paketom stakla, dodata je spoljašnja termoizolacija zida 10 cm stiropora i krov je izolovan staklenom vunom.
Rezultat tih intervencija danas je višestruk: kuća više ne gubi toplotu kao nekada, a enterijer je znatno otporniji na hladnoću. Ovako unapređena termo-zaštita stvara osnovu da sistem grejanja funkcioniše znatno efikasnije nego što bi to bio slučaj u neizolovanom objektu.
Takav kontekst je ključan i zato smo baš ovu kuću izabrali za analizu: želeli smo da saznamo kako izgledaju realna potrošnja i ušteda u uslovima koji su prilagođeni modernim standardima, ne u idealnim okolnostima, već u domovima kakvi su u praksi.
Sistem grejanja
Pre prelaska na toplotnu pumpu, domaćinstvo se godinama grejalo na drveni pelet. Sistem radijatora je već postojao i bio je projektovan za rad sa višim temperaturama vode i, zapravo je, u samom startu, bio predimenzionisan za prvobitne potrebe.
Šta znači „predimenzionisan sistem radijatora“?
U starijim kućama se često postavljaju radijatori „sa rezervom“, zbog slabije izolacije i veće potrebe za toplinom. Kada se kuća kasnije termo-izoluje, ti radijatori postaju preveliki u odnosu na stvarne potrebe, ali to je odlična vest za rad toplotne pumpe.
Kada je instalirana toplotna pumpa tipa vazduh–voda nominalne snage 9 kW, na prvi je pogled delovalo je da bi takav sistem mogao biti neefikasan. Ispostavilo se, potpuno suprotno.
Više radijatora nego što bi uobičajeno bilo potrebno znači i veću ukupnu površinu koja emituje toplotu u prostor. Upravo taj “višak površine” igra veliku ulogu u efikasnosti toplotne pumpe.
Ukoliko je sistem dobro dimenzionisan u startu za visokotemperaturno grejanje, a namera je da se pređe na grejanje putem toplotne pumpe, rešenje može da bude „dodavanju rebara“ na postojeće radijatore, ili postavljanje dodatnih radijatora – ukoliko prostor to dozvoljava.
Toplotne pumpe najefikasnije rade u niskotemperaturnom režimu grejanja, polazna temperatura vode kreće se do 55 °C.
Niskotemperaturni vs. visokotemperaturni sistemi grejanja
Toplotne pumpe najefikasnije rade u niskotemperaturnim sistemima, ali mogu funkcionisati i u visokotemperaturnim uz veću potrošnju i nižu efikasnost.
Niskotemperaturni sistemi
• temperatura vode: do 55°C
• rezultat: viši COP, niži troškovi, stabilno grejanje
Visokotemperaturni sistemi
• temperatura vode: do 75°C
• rezultat: niži COP, veća potrošnja, veće opterećenje sistema
U ovom domaćinstvu veći broj radijatora omogućava da se ista količina toplote proizvede i rasporedi bez potrebe za visokim polaznim temperaturama, što pumpi omogućava da radi u zoni najbolje efikasnosti (viši COP i niža potrošnja).
Šta je COP (Coefficient of Performance) u praksi?
COP pokazuje koliko toplotna pumpa isporučuje toplote za 1 kWh utrošene električne energije.
Primer:
COP 3,5 znači da za 1 kWh struje pumpa isporuči 3,5 kWh toplote.
Što je COP veći, to je veća i efikasnost sistema grejanja.
Potrošnja električne energije
U toku grejne sezone koja je bila u ovom domaćinstvu od oktobra 2024. do maja 2025, toplotna pumpa je za grejanje kuće potrošila ukupno 3.558 kWh električne energije. To je manja količina energije od one koja se u prosečnom domaćinstvu potroši na sve ostale uređaje zajedno u toku godine, što dodatno pokazuje koliko su moderni sistemi grejanja efikasni kada je energetska efikasnost objekta dobra.
Koliko je 3.558 kWh?
To je – otprilike godišnja potrošnja: frižidera + televizora + mašine za pranje veša + mašina za pranje sudova.
Ili oko 45–60 € mesečno tokom grejne sezone, u zavisnosti od zone potrošnje.
To je veoma niska sezonska potrošnja za grejanje kuće od 150 m².
Potrošnja je najviša tokom decembra i januara, kada su spoljne temperature najniže i kada pumpa mora da radi duže i sa većom snagom. U prelaznim periodima, početak oktobra i kraj sezone u maju, potrošnja je minimalna jer je spoljašnja temperatura povoljnija, pa pumpa radi u najefikasnijem režimu.

Grafik 1. Potrošnja električne energije toplotne pumpe po mesecima (oktobar 2024 – maj 2025), u kilovat-satima (kWh), izvor podataka: kontrolni uređaj toplotne pumpe
Ovakav raspored potrošnje je potpuno u skladu sa očekivanjima za dobro izolovan objekat: pumpa najviše radi u najhladnijim delovima zime, stabilno održava temperaturu tokom celog dana, a sa toplijim vremenom njen rad prelazi u režim minimalnog opterećenja.
Uz to, sezonska potrošnja od 3.558 kWh se smatra vrlo dobrom za površinu od 150 m², posebno u kućama koje koriste radijatorski sistem grejanja. To ukazuje na dobro usklađen odnos između izolacije objekta, dimenzionisanja sistema grejanja i rada same toplotne pumpe.
Koliko toplote je sistem proizveo?
Da bismo dobili potpunu sliku o radu toplotne pumpe, nije dovoljno znati samo koliko je električne energije potrošila, podjednako je važno videti koliko je toplote isporučila domu tokom cele grejne sezone.
U periodu od oktobra 2024. do maja 2025, sistem je proizveo ukupno 13.033 kWh toplotne energije. To je količina koja bi, u zavisnosti od energenta, zahtevala otprilike:
- oko 3,5 tona peleta
- oko 6 m3 ogrevnog drva,
- oko 6,5 tona lignita,
- oko700 m³ prirodnog gasa, ili
- oko 600 litara lož-ulja.
Razlika je u tome što toplotna pumpa sve to postiže bez sagorevanja, bez dima, pepela, čađi i lokalnih emisija koje prate fosilna goriva i biomasu, i bez logistike skladištenja ili rukovanja gorivom.

Grafik 2. Isporučena toplotna energija toplotne pumpe po mesecima (oktobar 2024 – maj 2025), u kilovat-satima (kWh), izvor podataka: kontrolni uređaj toplotne pumpe
Ova količina toplote govori o stabilnosti i snazi sistema, pumpa je tokom cele zime održavala unutrašnju temperaturu objekta od 21°C bez oscilacija i bez korišćenja dodatnih grejnih tela. U hladnim mesecima isporučeno je više energije nego što većina domaćinstava ostvari klasičnim kotlovima, upravo zahvaljujući dobro izolovanom objektu i niskotemperaturnom režimu rada.
Sada kada imamo informacije o potrošnji električne energije i isporučenoj toploti, možemo da vidimo koliko je toplotna pumpa zaista efikasno radila tokom cele grejne sezone, a upravo nam COP daje tu sliku.
Zašto je COP važan u praksi?
COP je direktno povezan sa troškovima grejanja. Veći COP znači manje potrošnje električne energije i niže račune, dok manji COP znači veći rad kompresora i veće troškove. Ipak, cilj nije imati „najveći mogući COP“, već stabilan COP tokom cele sezone.
U praksi, COP je najbolji kada pumpa radi u nižem temperaturnom režimu, kada polazna voda ne mora da bude mnogo topla da bi temperatura u kući bila prijatna. Zato je COP jasan indikator koliko je objekat pripremljen za savremeno grejanje.
Analiza COP-a u analiziranom domaćinstvu
Kada pogledamo analizirani sistem, sezonski COP (SCOP) od oktobra do maja iznosi 3.75, što je vrlo dobra vrednost za radijatorski sistem u klimatskoj zoni Beograda.

Grafik 3. Efikasnost toplotne pumpe (COP) – odnos potrošene električne energije i isporučene toplotne energije po mesecima (oktobar 2024 – maj 2025), u kilovat-satima (kWh), izvor podataka: kontrolni uređaj toplotne pumpe
Tokom prelaznih meseci COP je bio izuzetno visok, što je očekivano, jer pumpa tada radi u najpovoljnijim uslovima. U najhladnijem delu zime COP se smanjuje, što je takođe sasvim normalno.
Rezultati koje postiže ova toplotna pumpa su stabilni i govore da:
- objekat ima dobru izolaciju,
- radijatori su dovoljno veliki za niskotemperaturni rad,
- pumpa ne mora da podiže temperaturu vode na visoke nivoe,
- sistem radi bez dodatnih grejača i bez oscilacija.
Vremenski uslovi
Rad toplotne pumpe direktno zavisi od spoljne temperature, jer razlika između temperature napolju i one koju želimo u kući određuje koliko energije sistem mora da uloži da bi održao komfor. Što je napolju hladnije, pumpa troši više električne energije da bi obezbedila istu količinu toplote.
Tokom ove grejne sezone, prosečne mesečne temperature u Beogradu su se kretale između 3,3°C i 16,8°C, što je tipičan raspon za naš region.
U najhladnijim mesecima, decembru, januaru i februaru, kada su se prosečne dnevne temperature spuštale ispod 5°C, potrošnja električne energije je rasla, što je u potpunosti u skladu sa ponašanjem svakog vazduh-voda sistema. Kako temperature rastu, naročito u martu, aprilu i maju, pumpa je ulazila u zonu najvišeg COP-a i radila je u najefikasnijem režimu.

Grafik 4. Prikaz isporučene toplotne energije u odnosu na prosečnu dnevnu temperaturu (oktobar 2024 – maj 2025) u kilovat-satima (kWh)
Ni izolacija, ni dimenzionisanje sistema, ni režim rada ne utiču toliko brzo i direktno kao promena spoljne temperature. Razlika između +3°C i +10°C može prepoloviti potrošnju na dnevnom nivou.
Šta je automatska regulacija toplotne pumpe prema spoljašnjoj temperaturi?
Automatska regulacija prema spoljašnjoj temperaturi omogućava da toplotna pumpa sama prilagođava temperaturu vode u sistemu u zavisnosti od vremena napolju. Kada se spoljašnja temperatura spusti, pumpa povećava polaznu temperaturu, a kada otopli, automatski je smanjuje. Na taj način izbegavaju se nagle oscilacije u radu, potrošnja energije se smanjuje, a unutrašnja temperatura ostaje stabilna bez potrebe za čestim uključivanjem i isključivanjem kompresora. Rezultat je tiši i efikasniji rad, uz veći komfor i niže troškove.
Kako se koristi sistem sa automatskom regulacijom da bi pumpa radila optimalno?
Da bi automatizacija radila onako kako je projektovana, najvažnije je da korisnik ne prekida logiku sistema. Toplotna pumpa je dizajnirana da sama procenjuje spoljne uslove i prilagođava temperaturu vode.
Kako najbolje koristiti automatsku regulaciju?
| ✅ OVO TREBA RADITI | ❌ OVO NE TREBA RADITI |
|
|
Kako podizanje unutrašnje temperature za 1°C utiče na potrošnju energije?
Podizanje unutrašnje temperature za samo jedan stepen, na primer sa 21°C na 22°C, može imati značajan uticaj na potrošnju energije.
Razlog je jednostavan: sistem mora nadoknaditi veći temperaturni „jaz“ između spoljne sredine i prostora koji greje. Toplotna pumpa to kompenzuje dodatnim radom kompresora, što dovodi do porasta potrošnje.
U praksi, to izgleda ovako:
- povećanje unutrašnje temperature za 1°C povećava ukupnu sezonsku potrošnju u proseku za 6–10%, u zavisnosti od izolacije objekta i režima rada
- u dobro izolovanim kućama (kao u našem primeru) povećanje je bliže donjoj granici (~6%)
u slabije izolovanim objektima, taj efekat je još izraženiji i može dostići 10, pa i više procenata.
Primer iz našeg slučaja
Jedan stepen više ne znači samo dodatni komfor. Jedan stepen znači i veću potrebu za energijom, posebno u najhladnijim zimskim mesecima.
Ako bi se temperatura u kući održavala na 22°C umesto 21°C, sezonska potrošnja toplotne pumpe bi se povećala sa 3.558 kWh, na okvirno 3.770–3.900 kWh
To je dodatnih 200–350 kWh godišnje samo zbog jednog stepena više.
Zaključak
Ova analiza pokazuje da toplotne pumpe nisu rezervisane samo za rad u idealnim uslovima, već da mogu biti pouzdano rešenje i za mnoge druge domove.
U dobro izolovanom objektu, uz postojeći radijatorski sistem i automatsku regulaciju, toplotna pumpa može da greje čitavu kuću od 150 m² uz potrošnju od svega 3.558 kWh po sezoni, što je rezultat koji se retko postiže klasičnim energentima.
Ako ste se pitali „Da li je to za mene?“, možda je pravo pitanje: “Koliko bi topliji, jednostavniji i mirniji bio vaš život kada bi i vaše grejanje ovako radilo”?
Poseban dodatak: energetski „dream team“ za svako domaćinstvo
Domaćinstvo koje koristi toplotnu pumpu troši znatno više električne energije tokom zime, što automatski povećava značaj sopstvene proizvodnje. Zbog toga se investicija u solarnu elektranu najbrže isplati upravo kod domova koji grejanje zasnivaju na struji. Kada se posmatraju zajedno, ovi sistemi stvaraju energetski krug u kojem domaćinstvo maksimalno koristi ono što proizvede, a mesečni troškovi grejanja postaju daleko niži.
Postoji više razloga zašto se „uparuju“ solarne elektrane i toplotne pumpe u domaćinstvu.
Prvi je način obračuna električne energije za domaćinstva kada imate solarnu elektranu, zove se neto-merenje. U letnjim mesecima, solarna elektrana pravi najveći broj kilovat-sati, i veoma često domaćinstvo ne uspeva da potroši tu električnu energiju. Onda se ti viškovi prebacuju u elektrodistributivni sistem i povlače kada je potrošnja veća od proizvodnje. Na taj način se akumuliraju kilovat-sati za zimski period, i te kilovat-sate troši toplotna pumpa. Svaki kilovat-sat proizveden na krovu sada ima višestruko veću vrednost kada se pretvara u toplotu zahvaljujući visokom COP-u. To znači da jedan kilovat iz solarne elektrane može postati tri ili četiri kilovata toplote u vašem domu. Kada na ovaj način povlačite viškove, njihova bruto cena je 5,90 dinara/kWh, bez obzira da li je zelena, plava ili crvena zona potrošnje.
Kada se uz to doda stabilnost troškova i dugoročna predvidivost, dobijamo sistem koji nije samo tehnološki napredan, već i ekonomski efikasan.
Solarna elektrana pokriva potrebe za strujom, a toplotna pumpa je efikasno pretvara u komfor. Zajedno, ove dve tehnologije čine možda najpametniji korak koji jedno domaćinstvo danas može da napravi ka energetskoj ekonomičnosti i održivosti, ako je prethodno sprovelo mere energetske sanacije domaćinstva (izolacija, stolarija…).
U našoj detaljnoj analizi domaćinstva iz Rume pod nazivom “Koliko se isplati imati solarnu elektranu?” ćete pronaći sve informacije o proizvodnji potrošnji domaćinstva, kompletan finansijski proračun, i realne uštede koje je domaćinstvo ostvarilo u toku jednog obračunskog perioda.







